Što znače odrednice "lijevo" i "desno" u politici danas, nestaju li razlike, bar one bitne, u odnosu prema poimanju tih pojmova u bližoj ili daljoj prošlosti, ili je sve isto kao i nekada, neka su od pitanja o kojima se sve više raspravlja, posebno na društvenim mrežama, kako u Europi u širem smislu, tako i u Hrvatskoj, u stručnim krugovima, ali i u medijima koji pitanjima "lijevo" i "desno" također posvećuju sasvim dostatno prostora.

Premda se o desnici i ljevici i danas govori u širem i dubljem smislu, sve ono bitno kao da se okuplja oko tzv. famoznog centra, odnosno od centra lijevo i desno, a sve ostalo kao da teži ekstremizmu. Naročito na desnici, pa od nje i krenimo. I to preko portala enciklopedija.hr, gdje između ostalog piše: Desnica je politička pripadnost i položaj desno od centra i suprotna je ljevici u razvrstavanju političkih snaga na ideološkom spektru. Pojam je nastao u doba Francuske revolucije kao oznaka za parlamentarno okupljanje pristaša kralja i monarhije u klupe na desnoj strani (gledano s mjesta predsjedatelja u skupštini). Tijekom povijesti desnica je nazivak za različite političke i moralne stavove, od konzervativnog otpora društvenim inovacijama i demokratskim promjenama do krajnjih autoritarnih i profašističkih izbora. Desničar je pripadnik desne politike, često netolerantan prema svemu novomu i različitomu. Katkad je desnica sinonim za konzervativizam...

- U prvom redu pojam ''demokracija'' kod desnih stranaka nije isti kao kod drugih stranaka. Za njih su u demokraciji prihvatljive samo stranke sličnog političkog profila ili bar sličnog odnosa prema nacionalnom identitetu. Ostale stranke zasad toleriraju, ali se međusobno ne podnose sa strankama desnog centra ili ljevice. Sve ovakve stranke doživljavaju svoj uspon na pumpanju strahova birača od stranaca, iako je kristalno jasno da nema rasta BDP-a bez uvoza radne snage - objasnio je bivši političar Tonči Tadić.

Što pak piše o ljevici, na enciklopedijskim portalima poput notorne Winipedije? Između ostalog i ovo: Ljevica predstavlja opći pojam kojim se označavaju politički pokreti, političke stranke i političke ideje koje pripadaju političkom spektru ljevice. Opći ciljevi ljevice obično su društvena jednakost, egalitarizam, radnička prava i demokratizacija, s čestim naglaskom protiv nevoluntarnih hijerarhija. Tipično zagovara brigu o skupinama koje su potlačene naspram drugih u društvu kroz ublažavanje ili rješavanje nepravednih nejednakosti. Termini Ljevica i Desnica nastaju tijekom Francuske revolucije (1789. - 1799.), a odnosi se na raspodjelu sjedala u Skupštini Generalnih staleža. Oni koji su sjedili na lijevoj strani, republikanci, protivili su se monarhiji i podržavali revoluciju, uključujući i formiranje republike, dok su na desnici podržavali tradicionalne institucije Ancien Régimea, tj. Starog poretka. Termin ljevica počinje biti korišten restauracijom Francuske monarhije 1815. godine. Termin se koristi za mnoge pokrete, pogotovo republikanizam tijekom Francuske revolucije, proljeća naroda, pa onda za socijalizam, koji uključuje anarhizam, marksizam, socijaldemokraciju i brojne druge teorije, u 19. i 20. stoljeću. Od tada se ljevica koristi za širok pojas pokreta i ideja, uključujući pokrete za građanska prava, feminističke pokrete, proturatne prosvjede i environmentalizam, i niz političkih stranaka. Profesor ekonomije Barry Clark tvrdi: "Ljevičari smatraju da ljudski razvoj napreduje kada se individualci uključe u kooperativne, međusobno sporazumne odnose koji bujaju tek kada se pretjerane razlike u statusu, moći i bogatstvu eliminiraju".

PREDRASUDE I STRAHOVI

Bilo kako god, rasprava o desnici i ljevici, teoretskih i praktičnih, ne manjka niti danas. Tako primjerice prof. dr. sc. Marijana Grbeša s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu kaže: "Jačanje desnice sljedeća je faza u usponu populizma. Imamo taj jedan val uspona radikalnih stranaka koje imaju slične poruke i narative. Tu je širenje straha od migranata, pitanje sigurnosti domicilnog stanovništva, ali i teorije zavjere poput zamjene stanovništva koju promoviraju i neke hrvatske stranke", navodi primjer i iz Hrvatske.

Ugledna stručnjakinja za odnose s javnošću Ankica Mamić kaže: "U Hrvatskoj, iako su neke stranke pokušale strah od migranata nametnuti kao glavnu temu, to nije rezultiralo većim jačanjem krajnje desnih stranaka. No pitanje sigurnosti ostat će važno za sve političke stranke, a posebno za desne suverenističke", objašnjava Mamić. Grbeša zaključuje kako bi narativ hrvatske desnice mogao biti upravo ono što vidimo u SAD-u kod Donalda Trumpa. "Njega velik dio birača ne smatra dobrim i poštenim čovjekom, ali bez obzira na to što on radio, njegovi birači vjeruju da im on može isporučiti tu America First agendu (Amerika na prvom mjestu). Na sličan način razmišljaju neki birači i u Hrvatskoj...".

Nije samo konfuzija oko desnice i desnog ekstremizma nego i oko ljevice, koja po mnogim analitičarima propada svuda u Europi. Između ostalih o razlozima je pisao i Karlo Jurak, magistar filozofije te doktorand suvremene povijesti koji piše i o brojnim političkim i društvenim temama. Kako navodi, na ljevici i u raspravama o ljevici već je dugo godina otrcana tema zašto ljevica nema uspjeha kakvog bi mogla ili trebala imati te kojim se uopće politikama ljevica treba baviti... Iz koje god ideal-tipske skupine dolazile stranke od centra nalijevo, gotovo je pravilo da su posvuda u Europi u krizi, odnosno da čak propadaju. Osim što propadaju, više se ne čini ni da su tipični odgovori na probleme na ljevici adekvatni da objasne tu situaciju - niti je više toliki problem u tome da su "napustili radničku klasu" (kako su alternativniji, ali klasičniji "stari" ljevičari znali prigovarati), ni to da su "zastarjeli" (kako su alternativniji, ali moderniji "novi" ljevičari znali prigovarati). Točnije, ne da to nisu problemi, nego nešto nedostaje u oba ta lakonska objašnjenja... ", mišljenja je Jurak, te dodaje: "Također, hrpa tih ideja, poput klimatskih i ljudskopravaških, bar je nominalno dio politike i drugih stranaka centra, pa i desnog centra - tu ljevica više nije potrebna. Drugim riječima, ljevica nije stjerana u kut da konačno da odgovor, nego se čini da se uopće odgovor na probleme i ne nazire - sve su grane argumentacije zatvorene, a politike isprobane. Teška vremena dolaze za ljevicu i one koji se smatraju ljevičarima, bar u većem dijelu zapadnog svijeta".

POBRKALI SMJEROVE

Kako konkretno hrvatski građani politički dišu i jesmo li u prosjeku više lijevo ili desno orijentirani, pitanja su oko kojih se tijekom protekla tri desetljeća višestranačja i u Hrvatskoj također vode brojne polemike. Podatak da je do sada češće na vlasti bila desna nego lijeva politička opcija, može nas navesti na neke zaključke koji ne moraju uvijek biti logični, a prava zbrka nastaje kada prosječan hrvatski birač pokušava definirati pojmove ljevice ili desnice. Ne treba mu zamjeriti jer se ni stručnjaci u tome često ne slažu, navode mnogi politički analitičari. Birači koji daju povjerenje novijim strankama, češće su mlađi ljudi koji su skloniji mijenjati biračke preferencije, a ideološki se često svrstavaju u centar, što znači da možda nisu do kraja osvijestili svoju poziciju.

Ekonomski stavovi građana nisu razlog zbog kojih biraju lijeve ili desne stranke, kaže, između ostaloga, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Višeslav Raos. Dodaje da politolozi godinama pokušavaju naći ekonomske pokazatelje zašto netko glasa za neku stranku, naprimjer radi li u privatnom ili javnom sektoru i je li mu obitelj ekonomski profitirala u posljednjih 30 godina. Ispada da to nema veze s odabirom na glasačkom mjestu. "Glavni razlog zašto ljudi nekoj stranci daju glas jest njezin odnos prema prošlosti, primjerice kako vrednuje Tita, Tuđmana ili Domovinski rat...", navodi Raos te dodaje: "Među mlađim ljudima raste broj liberala, a pada broj socijaldemokrata... Oko trećine ispitanika smatra se demokršćanima i njihov je broj najstabilniji", govori Raos pa zaključuje da je Hrvatska u prosjeku malo desnija od centra, ali ne previše.

Sve u svemu, zbrka oko pojmova "lijevo" i "desno" traje i danas, pa se može steći dojam da smo u nekom "limbu" između ostataka prošlosti i argumenta sadašnjosti, kako u onom teoretskom smislu (ideologija), tako i u onom praktičnom smislu (ekonomski interesi). Drugim riječima, ponekad je granica između lijevih i desnih opcija naizgled tanka i porozna, no u biti opstoji na suprotnim svjetonazorskim odrednicama. Osim kad se dogodi, kao u Hrvatskoj, između ostalog zahvaljujući i Milanoviću, izokretanja teza, odnosno konteksta, pa najveći desničari iznenada postaju oni koji su do prije nekoliko godina bili ordinarni ljevičari! Kako je to moguće? Pa lijepo, jer su ti i takvi ujedno i populisti i demagozi najgore vrste, čija obećanja sežu u nebo, poput nekada komunističkih, a takva im je i agenda. Uz to često posežu i za prilično neprimjerenim revolucionarnim metodama kako bi došli do cilja. Srećom, zasad im to ne uspijeva, a čini se da i neće u doglednoj budućnosti... n